logo

Proin gravida nibh vel velit auctor aliquet. Aenean sollic itudin, lorem quis bibendum auctornisi elit consequat ipsum, nec nibh id elit. Lorem ipsum dolor.

Latest Posts

Pratite nas na:

Top
Image Alt

Na dva kotača do Nepala – 1. dio

Motorom preko Srbije, Bugarske, Turske, Irana, Pakistana i Indije, do Nepala i Himalaja. Od Splita do Khatmandua, glavnog grada Nepala, ukupno na svom moćnom BMW-u GS 1200 Adventure u 33 dana napravio 12.463 km.

Rakela, inače član splitskog najvećeg moto kluba MK Fjaka, se pred par dana vratio sa puta koji ga je preko Srbije, Bugarske, Turske, Irana, Pakistana i Indije, doveo do Nepala i Himalaja. Za Rakelu slobodno možemo kazati da je čovjek od čelika jer je u moto avanturi od Splita do Khatmandua, glavnog grada Nepala, ukupno na svom moćnom BMW-u GS 1200 Adventure u 33 dana napravio 12.463 km.

Da nije bilo nepredviđene situacije u Nepalu, kilometraža bi bila puno veća jer je u planu bio povratak istim putem nazad. No, na koncu se plan promijenio pa je Rakela bio prisljen poslati motor zrakoplovom u Istanbul i odatle voziti do Splita.

U ovu avanturu na dva kotača Rakela je krenuo 8. rujna zajedno sa Darkom Labašem (50) iz Varaždina (na staroj Yamahi FJ 1100), te Austrijancem Georgom Haglmayerom (43) i njegovom zaručnicom Helgom (35) na BMW-u GS 1150 GS Adventure. Prema planu je put trebao trajati 37 dana uz pređenih 25.000 km, ali na kraju ipak nije bilo tako…

 

Čemu sve to?

Željana Rakelu ljudi često pitaju zašto ide na ta putovanja motorom, posebno u zemlje gdje može biti opasno, ali on ni sam nema pravog odgovora: Volim avanture na dva kotača i sva su pitanja suvišna zašto ne pijem kavu na rivi nego iden do Nordkappa ili Nepala. To je kao da pitate alpinistu zašto ne gleda kući televiziju nego se penje po planini i riskira život. S druge strane, imam svoju zaštitarsku tvrtku pa mogu izostati sa posla par tjedana – kaže Rakela.

 

Nikad čuli za Hrvatsku

Put je tekao prema planu sve do iranske granice gdje su nastali prvi problemi. Policajci ih nisu htjeli pustiti u početku jer su smatrali da su im putovnice lažne, a za Hrvatsku nikada nisu čuli u životu. Kada su im Labaš i Rakela pokazali Hrvatsku na karti svijeta, onda se situacija brzo riješila i nije bilo nikakvih problema.

Put kroz Iran je bio ugodan, ceste dobre, a ljudi jako ljubazni. Svuda smo izazivali pažnju jer se kod njih voze samo mali motori, pa su se uvijek kupili oko nas kad bi stali. Neki nam nisu htjeli ni hranu naplatiti u prodavaonici nego su nas častili kao turiste. Jedina nevolja je nestašica benzina i svi u Iranu mogu natočiti samo tri litre dnevno – priča nam Rakela.

Nekako su se ipak snašli i platili 500 američkih dolara samo za dozvolu da natoče 100 litara benzina. Posebno su platili gorivo i to po cijeni od 1,2 eura za 12 litara. U ’prevodu’ dakle oko 9 kuna za 12 litara. Usput rečeno, voda je u Iranu pet puta skuplja od benzina…

 

Uhitili ih specijalci

Na izlazu iz Irana su ih ni krive ni dužne uhitili specijalci. Bajkeri su naime u pokrajini Baluchistan, koja se proteže od Irana do Pakistana, u jednom selu zastali i pričali sa lokalnim stanovništvom. Tada su stigla dva iranska policajca i zatražila im putovnice, ali se sve to nije svidjelo lokalnom stanovništvu.

– Oni su napali policajce i potjerali ih jer u Baluchistanu, prema onome što smo vidjeli, ljudi teže osamostaljenju. Poslije su se vratili specijalci i uhitili nas, misleći da smo krivi za incident. Brzo su ukopčali da smi mi samo turisti, pa su nas ispratili u sigurnu zone, a sukob u selu se nastavio… – priča Rakela u Splitu, sretan što se živ i zdrav vratio u okrilje Dalmacije.

Najgore im je, kaže, bilo u nesigurnom Pakistanu gdje već tjednima traju sukobi vojske i islamista. Tamo nema normalnih benzinskih crpki ni signala mobitela pa su imali sreću da im se ništa na cesti izvan naselja ništa ozbiljnije nije dogodilo. Da jest, ne bi mogli nikoga zvati..

U Pakistanu se dogodi da nabujale rijeke poplave cestu pa valja čekati cijeli dan da se voda povuče. Usto su svuda mitraljeska gnijezda, a vojska nam je često pomagala prateći nas na pick-up kamionetima. Ipak, loš je osjećaj kad se voziš, a oni te sa kalašnjikovima čuvaju od neugodnih iznenađenja – objašnjava Rakela.

 

Izbačeni iz hotela

U Pakistanu je teško naći i prenoćište te restoran gdje se može sjesti jer se tamo leži. Vlasnik hotela u mjestu Nushki ih je čak izbacio jer su Europljani. Doduše, to hotel treba shvatiti uvjetno jer je riječ o kući sa samo jednom prostorijom gdje svi gosti leže zajedno, ali je bolje nego spavati vani.

U ovom slučaju su Rakela i ekipa spavali pod vedrim nebom i to na ulici u blizini hotela. Bili su neugodno iznenađeni ujutro vidjevši da ljudi u blizini uz jedan zid vrše veliku i malu nuždu… To je međutim bila uvertira za najopasniju situaciju 10-ak kilometara dalje.

Pakistanska vojska je bajkerima u ta 4 dana pomagala i čuvala ih. No, u tom su slučaju naišli na kontrolni punkt gdje su ih bez razloga držali 7 sati. Tvrdili su da Helgina austrijska putovnica nije valjana, ali im je to bio samo izgovor.

U tom trenutku nisam bio siguran hoćemo li izvući živu glavu. Bili su naprijateljski raspoloženi i mogli su nas uz bilo kakav izgovor upucati blizu tog Nushkija te uzeti novce i motore… Da nevolja bude veća, jedan je vojnik očito imao homoseksualne sklonosti pa nas je zvao da idemo s njim spavati – priča s nelagodom Rakela. I to u 8 sati ujutro…

 

Spasili ih ’novinari’

Rakelu i družinu je na kraju spasio izgovor da ih na indijskoj granici čekaju novinari i TV ekipa radi reportaže koje rade s putovanja. To je zabrinulo vojnike u sandalama naoružane kalašnjikovima, pa su promijenili mišljenje i ipak ih pustili ne želeći očito imati novinare i TV kamere na vratu…

 

Dobrodošlica u Iranu

Ostala mi je u sjećanju epizoda iz Irana kada su svi sa čudom gledali u naše motore jer njihovi imaju samo maksimalno 200 kubika. Došli su nas međutim svi pozdraviti i uz nas je vozilo 200 skutera i motorića – kaže Rakela.

You don't have permission to register